Uticaj zakonske legislative i socioekonomskih faktora na dostupnost BMPO
Šta čekamo?
Opasnost od demografskog sloma Bosne i Hercegovine do sada je prepoznata, ili bi barem trebala biti. Prema podacima Zavoda za statistiku Federacije Bosne i Hercegovine, natalitet ide silaznom putanjom. Razloga za ovo je mnogo, a jedan od njih je i sistematsko zanemarivanje demografskih problema od strane političkih struktura. Naše društvo treba ozdravljenje, u svakom smislu te riječi. Poboljšanje natalitetnog statusa se ne bi trebalo svesti na jednokratne finansijske “injekcije”, već dugoročno i sistematsko planiranje. Za početak, neophodno je shvatiti da ono što danas (ne)radimo u ovoj oblasti ima dugosežne posljedice na demografski sliku. Gubitak reprodukcijskog i radnog kapaciteta se osjeća već u mnogim sferama života, a ako se ovako nastavi posljedice će biti nesagledive. Planski pristup ovoj oblasti, kroz brigu o pojedincu će za rezultat imati i poboljšanje demografske karte društva u cjelini.
Već smo pisali o tome da procedure BMPO, kada se adekvatno financiraju, mogu povećati natalitet više nego li bilo koja druga općeprihvaćena i financirana pronatalitetna politika. Donošenjem zakona o biomedicinskoj oplodnji u FBiH možemo reći da je infertilitet prepoznat kao problem. Budući da je broj ciklusa koji se obave u FBiH daleko ispod europskog prosjeka očigledno je da postoje problemi kada je u pitanju pristup ovoj zdravtvrnoj skrbi. Dva su moguća razloga za to, visoke cijene i loše uređenje oblasti BMPO u FBiH.
I dok niko ne propituje korištenje svih dostupnih resursa da bi se spasili oboljeli od recimo tumorskih oboljenja, pritup adekvatnoj skrbi kada je u pitanju BMPO je stvar intenzivnog društvenog propitivanja. Zanimljivo je da postoji mnogo više društvenog prihvaćanja i zakonodavnog dogovora u spašavanju života nego u stvaranju novih. Bez obzira na socio-ekonomski status neke države društvo puno manje propituje donošenje legislative koja se tiče produžavanja života starijih u odnosu na legislativu koja uređuje oblast stvaranja novog života. Oni koji donose zakone su već prošli kroz teret začeća i dolaska na ovaj svijet, te stoga sve što treba da urade je da se brinu o kvaliteti svog života i osiguranju što ugodnijeg procesa starenja. S druge strane, oni koji još nisu stigli, koji još nisu prošli kroz teret začeća i rođenja nemaju nikakvu šansu uticati na donosioce odluka, osim ako donosioci odluka i sami nisu osjetili taj teret ili su potaknuti na razmišlajnje o ovoj oblasti od strane nekoga ko ima problem infertiliteta. Briga o narednim generacijama bi trebala biti jedna od stvari o kojoj bi donosioci odluka trebali proaktivno učestvovati.
Zemlje sjeverne Europe izdvajaju 14-16% ukupnog domaćeg proizvoda (GDP) na zdravstvo. Više od 80% tih sredstava se izdvaja za rad javnih ustanova. S druge strane, SAD sa jednim od najvećih GDP-ijeva u svijetu po glavi stanovnika izdvaja i jedan od najvećih procenata (19,9%) na zdravstvo. Od toga, svega 48,2% odlazi javnim ustanovama.
Znajući da se u USA radi znatno manje ciklusa na milion žena fertilne dobi nego li je u Europi (a razlozi su mnogobrojni), postavlja se pitanje na koji način FBiH želi urediti oblast BMPO, kao i zdravstvo u cjelni. Na odluku o tome da li će par koji ima potrebu za procedurama BMPO koristiti iste ekonomski momenat ima puno veći uticaj od onoga koji imaju kulturne, etničke i vjerske razlike. Korištenje zdravstvene usluge je direktno povezano sa njenom ekonomskom dostupnošću.
Zemlje koje imaju potpno finansirano javno zdravstvo, za šta se deklariše i Bosna i Hercegovina, osim problema začeća trebaju razmišljati i o cijeni koju je potrebno platiti za očuvanje trudnoće, porod, neonatalnu njegu novorođenčeta, ali i za dobrostanje u životu općenito. Briga o zdravlju naredne generacije počinje još u roditeljskoj generaciji, čak i prije samog začeća!
Danas, sve zemlje koje iz javnih fondova finansiraju procedure BMPO imaju propise koji ograničavaju broj embriona koje je moguće transferirati. Cilj procedura BMPO jeste ili bi barem trebao biti rođenje jednog zdravog djeteta, te je na taj način potrebno i urediti ovu oblast. Blizanačke i višeplodne trudnoće nose značajno povećanje rizika kako za majku, tako i za plod te djecu rođenu iz takvih trudnoća. Iz tog razloga, zemlje koje proaktivno učestvuju u ređenju oblasti BMPO imaju politiku “single-embryo transfera (SET)”, odnosno prenosa samo jednog embriona. Iz tog razloga, troškovi koje država ima finansirajući procedure BMPO su kompenzirani troškovima (materijalnim i nematerijalnim) koje nose višeplodne trudnoće i porodi. Ovdje je vrlo bitno napomenuti da FBiH finansira SAMO JEDAN CIKLUS BMPO! Da, znamo, proklamuje se kako je to pet ciklusa, što nije tačno, budući da u svakom ciklusu nakon prvog par participira sa (minimalno) 50% od ukupnog troška liječenja. U društvu koje ima smanjenu stopu prirodnog rasta relativno visoku dobnu granicu formiranja porodice, kakva su manje više sva “moderna” društva, društvo kao cjelina se treba uključiti u obnavljanje demografske slike. Koliko god je problem infertiliteta problem para koji se suočava sa tom dijagnozom, istovremeno je to i problem društva.
U Nordijskim zemljama, žene se javljaju na procedure BMPO ranije u životu zato što je pristup takvim uslugama olakšan. Ovo utječe na stopu uspješnosti kao i na način kako se BMPO primjenjuje. Programe koji će se dodano brinuti o psihofizičkom zdravlju majke, kao i naredne generacije je lakše implementirati u slučajevima kada je pristup procedurama BMPO pojednostavljen.
U poređenju sa uređenim europskim zemljama FBiH ima suboptimalno uređeno područje BMPO, što za rezultat ima i sve ove negativne pokazatelje o kojima smo već pisali. FBiH ne posjeduje adekvatan registar ciklusa i “follow up” djece začete procedurama BMPO!
Da li čekamo da uvidimo negativne rezultate primjene određenih postupaka koji se, između ostalog, manifestuju kroz povećan procenat višeplodnih trudnoća, rođenje djece koja zahtijevaju intenzivnu neonatalnu skrb te imaju povećan rizik za razvoj mnogih rugih bolesti u postnatalnom životu i tek onda reagujemo? Ili je ipak pametnije biti proaktivan i ovu oblast urediti na način kako su to uredile neke druge države, koje su bile primorane da uče na svojim greškama, budući da su bili pioniri?! Pametan uči na tuđim greškama, glup na svojim.
bmpo.ba / 05.04.24.
